Ivan Krstitelj Ranger
Najugledniji slikar hrvatskih pavlina rođen je 1700. godine u Gotsenu u Tirolu, a pavlinima je pristupio kao laik 1734. godine. Prema nekim spoznajama s pavlinima je surađivao i prije svog dolaska u Hrvatsku, te je vrlo vjerojatno da je surađivao sa svojim prethodnikom pavlinskim slikarom Franjom Bobićem. U Lepoglavi je sazrio kao autor u slikarskoj radionici pavlinskog samostana. Slikar je baroknog izraza, a njegov veličanstven opus može se pratiti na freskama u lepoglavskoj crkvi i samostanu, te u nizu crkava i kapela u okolici Lepoglave i drugim mjestima Hrvatskog zagorja. Umro je 1753. godine u Lepoglavi gdje je i sahranjen u crkvi.

Rangerove crkve i kapele na lepoglavskom području:

Belostenec je 1665. godine tiskao zbirku pjesama Bogomila od koje nije ostao sačuvan niti jedan primjerak. 1672. godine u Grazu je tiskao i djelo Deset propovjedi o euharistiji od kojeg je ostao sačuvan jedan nepotpun primjerak.

Hilarion Gašparotti
Hilarion Gašparotti veliki je pavlinski pisac. Rođen je 1714. godine u Samoboru. Njegovo najznačajnije djelo je enciklopedija svetaca „Cvet sveteh“. To je najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti. Djelo se sastoji od 4 sveska. Prva dva sveska objavljena su u Grazu 1750. i 1756. godine, a treći i četvrti svezak tiskani su u Beču 1760. i 1761. godine. Sva četiri sveska imaju gotovo 4 tisuće stranica. Enciklopedija svetaca kompilirana je iz različitih izvora koje su piscu bila pri ruci.

Ivan Krištolovec
Krištolovec je rođen u Varaždinu 1658. godine. Za njega možemo reći da je kajkavski pisac, pisac povijesnih djela i crkveni povjesničar. Od šest njegovih djela dva su pisana hrvatsko-kajkavskim jezikom. To su „Od nasledovanja Kristuševoga“ izdano 1710. godine u Beču i „Žitek dveh verneh Kristuševih službenic Marte i Marije Magdalene“ izdano 1718. godine u Beču. Uz svoju profesorsku djelatnost, ostao je zapamćen po tome što je dao izgraditi samostansku knjižnicu i gostinjac u Lepoglavi. Bio je provincijalni prior hrvatske pavlinske provincije (1704.-1707.) i generalni prior cijelog pavlinskog reda u Hrvatskoj (1714.-1720.). Umro je 1730. godine.

Tituš Brezovački
Tituš Brezovački  rođen je 1757. godine u Zagrebu. Niže škole završio je u Zagrebu, a kao pavlin poslan je na više studije u Peštu gdje postaje bakalaureat filozofije i teologija. Kao profesor predavao je u varaždinskoj pavlinskoj gimnaziji koja je ranije bila isusovačka. Kako su kazališne predstave bile sastavni dio nastavne djelatnosti piše školsku dramu „Sveti Aleksi“, koja je bila prikazana u Varaždinu. Početkom stoljeća izvodi se njegova komedija „Matijaš Grabancijaš Dijak“, a tiskana je 1804. godine. Umro je 1805. godine ne dočekavši da se njegova molba za obnovu pavlinskog reda Hrvatskom saboru 1802. godine, koju je podnio s 48 pavlina iz Hrvatske provincije, uopće razmatra.

Nikola Benger
Najznačajniji pavlinski povjesničar 18. stoljeća jest Nikola Benger. Rođen je 1695. godine u Križevcima. Njemu dugujemo za mnoge povijesne, književnopovijesne i društvene podatke o redu i njegovim članovima. Ugledavši se u Sv. Jeronima, i on je u obliku kataloga registrirao knjižno blago koje je poznavao. Napisao je petnaestak knjiga na latinskom jeziku, od kojih su samo tri izdane tiskom. Nastavio je s pisanjem povijesti pavlinskog reda nastavljajući rad Andrije Eggerea. Objavio je drugi svezak Anala 1743. godine u Požunu gdje se obrađuju događaji važni za pavlinski red od 1763. do 1727. godine. Pripremio je i treći svezak koji obrađuje događaje koji su se dogodili od 1727. do 1730. godine, ali taj svezak je ostao u rukopisu. Umro je 1672. i pokopan u Olimju.